Ovoga puta, moja gošća je Milana Radovanović, vaspitač i autor bloga Milana’s Sweet Life. Svoje profesionalno iskustvo je pretočila u reči, u kojima nam otkriva tajne uspešne adaptacije za vrtić. Verujem da će njeni nesebični saveti mnogima biti od koristi. Lana
TAJNA USPEŠNE ADAPTACIJE NA VRTIĆ
Septembar se polako bliži. To za mnoge znači polazak u jaslice ili u vrtić.
Postoje oprečna iskustva kada je reč o adaptaciji. Nije moguće imati jedan šablon po kome će ona biti 100 % uspešna.
To vam je kao kada pravite kolač po istom receptu, pa je neko prezadovoljan krajnjim rezultatom, a neko nije.
Ono što je svakako sigurno, jeste da će se dete kad-tad privići na novu sredinu.
Polazak u jaslice ili u vrtić za mnogu decu predstavlja prvo duže odvajanje od roditelja, a ujedno i kontakt sa nepoznatim ljudima, kao i prostorom. Ovo je svakako period koji je podjednako stresan i za roditelje.
Koji uzrast je najbolji za polazak u vrtić ili jaslice, nije moguće tačno definisati, jer su deca individue i ne prihvata svako dete podjednako odvajanje od roditelja. Neki smatraju da je idealno doba oko treće godine. Međutim, u današnje vreme kada se roditelj, tj. majka, vraća na posao već posle 11 meseci, teško je sačekati taj period.

Pre nego što dete krene u vrtić ili u jaslice, poželjno je odvesti ga da se upozna s prostorom u kome će boraviti, da vidi osobe koje će ga čuvati, a isto tako i da se roditelj upozna sa pojedinostima koje će kasnije biti važne za detetovo lakše privikavanje.
Polazak u vrtić/jaslice nije lak, ali ne mora biti ni stresan. Roditelj je tu VEOMA važan faktor. On mora biti smiren, optimističan i zadovoljan detetovim polaskom, jer će tako preneti pozitivne emocije na dete. Trebalo bi da mu prenese utisak da je sve u redu i da je novo mesto na koje idu lepo. Važno je da roditelj pokaže da je ponosan na svoje dete koje je dovoljno poraslo da krene u vrtić.
Ono u čemu roditelji često greše, jesu prazna obećanja data deci: da će se brzo vratiti, da će prvi ići kući, ili da neće spavati u vrtiću.
Zapamtite…
Dete sve pamti i shvata bukvalno. Ako ste rekli detetu da neće spavati u vrtiću, ono je to bukvalno shvatilo i svaka promena, tj. duže ostajanje, izaziva kontra-efekat, kako prema vrtiću i vaspitačima, tako i prema roditeljima. Mnogo je bolje kada detetu kažete da dolazite po njega posle posla, tj. onda kada zaista nameravate da dođete. Dete će to lakše prihvatiti nego kada ga “slažete”. Dobra je ideja dozvoliti detetu da na početku nosi sa sobom omiljenu igračku/ćebence jer će se tako sigurnije osećati.
Saveti i iskustva drugih mama, koliko god dobronamerni bili, nisu uvek dobri. Jer, svako je dete drugačije, baš kao i svaka adaptacija. I sam proces adaptacije se razlikuje od vrtića do vrtića. Zaposleni u objektu (vaspitač/medicinska sestra) već imaju iskustva kada je adaptacija u pitanju, i oni će vam sami reći kako će teći adaptacija za vaše dete.
U većini objekata deca dolaze sa jednim roditeljem na sat vremena, upoznaju se s igračkama, prostorom, zaposlenima. Iz dana u dan se vreme boravka produžava, a onda se radi na tome da roditelj na period od pola sata napusti sobu. Nakon toga sledi dolazak deteta na par sati bez roditelja, pa ostajanje na spavanju.

Period tokom adaptacije može doneti promene u ponašanju vašeg deteta:
-
uznemireno je pred polazak iz kuće;
-
gubi apetit ili odbija hranu;
-
povlači se u sebe, nije više veselo dete;
-
stalno je uz vas iako je ranije bilo mnogo samostalnije;
-
san im je poremećen i lošije spavaju;
-
postaju agresivniji prema drugoj deci i prema sebi.
Ovo NIKAKO nije znak da je potrebno povući dete iz vrtića, jer ono na taj način može shvatiti svoje negativno ponašanje kao rešenje za ostajanje kod kuće. Ovo je samo period kada bi trebalo dati i onaj 101. atom svoje snage i olakšati detetu ovaj period.
Vaše je da:
-
pokušate da saznate uzrok nastanka promena u ponašanju (ponekad je to samo neki incident tokom adaptacije);
-
provodite više vremena sa decom nakon povratka kući;
-
ne grdite dete za ovakvo ponašanje;
-
ne pretite detetu vrtićem i vaspitačima;
-
organizujete kod kuće igre u kojima će dete biti u ulozi vaspitača, a vi u ulozi deteta.
Ukoliko vaše dete jaslice/vrtić od prvog dana prihvati odlično, ne mora da znači da kasnije neće ispoljiti neko negativno ponašanje ili revolt. Ima dece koja deluju kao da su odlično prihvatila adaptaciju, ali oni u sebi pate, a to nije dobro za dete. Svaki roditelj najbolje poznaje detetove navike i ponašanje, pa svakako može da primeti da li i u kojoj meri kod ima nekih promena kod deteta.
Kao majka koja ima iskustvo iza sebe (dve jaslene i jedna vrtićka adaptacija) priznajem da ovo nije lak period. Dvoje dece nose dva potpuno različita iskustva.
Kao vaspitač u predškolskoj ustanovi koji ima godine iskustva u radu i desetine adaptacija iza sebe, znam da ovaj period može biti težak. Ali, veoma često roditelji sami svojoj deci otežavaju ceo proces.

Ono što bih poručila svim roditeljima jeste da imaju puno razumevanja za detetova osećanja i reakcije. Da ispunjavaju svoja obećanja, jer dete obećano pamti. I da slušaju zaposlene u objektu, jer su sve sugestije dobronamerne. Poslušajte savete koji se tiču vašeg deteta, pa i vas i vašeg ponašanja.
Ukoliko se još uvek pitate : “Kako stvarno treba da izgleda ova adaptacija, i šta ja treba da radim?”, evo par kratih saveta za lakšu i uspešniju adaptaciju deteta na jaslice ili vrtić:
-
Pre prvog odvođenja deteta u vrtić, objasnite mu šta je to i šta se tamo radi;
-
Ako imate mogućnost, neka polazak u vrtić ne bude i prvo detetovo odvajanje od vas;
-
Nemojte detetu vrtić i vaspitače predstaviti kao nešto strašno, nemojte ih time plašiti;
-
Poželjno je da prvih par dana provedete sa detetom u vrtiću;
-
Dozvolite detetu da ponese omiljenu igračku, ćebence;
-
Prilikom dovođenja i odvođenja gledajte da to bude neko ustaljeno vreme;
-
Nemojte detetu obećavati ono što ne možete ispuniti, kao na primer, da ćete doći pre spavanja, ako i vi znate da to nije izvodljivo;
-
Kada ga ostavljate pokušajte da budete smireni, iako je ono uznemireno;
-
Jedan kratak poljubac i zagrljaj su sasvim dovoljni prilikom jutarnjeg pozdravljanja i ostavljanja deteta;
-
Nemojte ga često povlačiti iz vrtića, sem ako to nije stvarno neophodno (zbog bolesti);
-
Slušajte savete vaspitača jer je komunikacija vaspitač-roditelj veoma važna.

Zapamtite da je komunikacija između roditelja i vrtića od izuzetnog značaja. Ukoliko vidite da vaše dete ne napreduje ni nakon velikog truda, nemojte oklevati, već se obratite za pomoć i nadležnim službama, jer je jako bitno reagovati na vreme.
Srećno!
Autor: Milana Radovanović

Ja sam Milana Radovanović, po struci sam diplomirani vaspitač u predškolskoj ustanovi. Radim u vrtiću. Majka sam dve devojčice (4 i 2 godine). Dolaskom dece na svet shvatila sam da sam osoba koja ima jako puno energije. Veliki sam borac, sanjar i ljubitelj putovanja.
Želja mi je da budem „poslovna žena“ koja će sama sebi biti šef. Znate ono- danas ću raditi više a sutra mogu da odmaram i ceo dan da posvetim deci. Vodim blog Sweet life.
Vođenje bloga je počelo kao jedna vrsta hobija ali danas gledano želim da preraste u nešto veće. Dolaskom dece na svet blog mi je bio mesto gde ću da „pobegnem“ iz svakodnevne rutine menjanja pelena. Motivaciju za pisanje mi daje povratna informacija čitalaca i želja da uspem u tom poslu. Želim da na jednostavan način svim budućim i sadašnjim mamama prenesem neka naša iskustva i poruku da rađanjem dece nikako ne treba da zapuste sebe i svoj dotadašnji život.
Facebook Page / Instagram / Website
Da biste se bolje upoznali sa radom moje gošće, kliknite OVDE